Job 21

1A Jov odgovori i reče: 2Slušajte dobro riječi moje, i to će mi biti od vas utjeha. 3Potrpite me da ja govorim, a kad izgovorim, potsmijevajte se.

4Eda li se ja čovjeku tužim? i kako ne bi bio žalostan duh moj? 5Pogledajte na me, i divite se, i metnite ruku na usta. 6Ja kad pomislim, strah me je, i groza poduzima tijelo moje.

7Zašto bezbožnici žive? stare? i bogate se? 8Sjeme njihovo stoji tvrdo pred njima zajedno s njima, i natražje njihovo pred njihovijem očima. 9Kuće su njihove na miru bez straha, i prut Božji nije nad njima.

10Bikovi njihovi skaču, i ne promašaju; krave njihove tele se, i ne jalove se. 11Ispuštaju kao stado djecu svoju, i sinovi njihovi poskakuju. 12Podvikuju uz bubanj i uz gusle, vesele se uza sviralu.

13Provode u dobru dane svoje, i začas slaze u grob. 14A Bogu kažu: idi od nas, jer nećemo da znamo za putove tvoje. 15Šta je svemogući, da mu služimo? i kaka nam je korist, da mu se molimo?

16Gle, dobro njihovo nije u njihovoj ruci; namjera bezbožnička daleko je od mene. 17Koliko se puta gasi žižak bezbožnički i dolazi im pogibao, dijeli im muke u gnjevu svom Bog? 18Bivaju li kao pljeva na vjetru, kao prah koji raznosi vihor?

19Čuva li Bog sinovima njihovijem pogibao njihovu, plaća im da osjete? 20Vide li svojim očima pogibao svoju, i piju li gnjev svemogućega? 21Jer šta je njima stalo do kuće njihove nakon njih, kad se broj mjeseca njihovijeh prekrati?

22Eda li će Boga ko učiti mudrosti, koji sudi visokima? 23Jedan umire u potpunoj sili svojoj, u miru i u sreći. 24Muzlice su mu pune mlijeka, i kosti su mu vlažne od moždina.

25A drugi umire ojađene duše, koji nije uživao dobra. 26Obojica leže u prahu, i crvi ih pokrivaju.

27Eto, znam vaše misli i sudove, kojima mi činite krivo. 28Jer govorite: gdje je kuća silnoga, i gdje je šator u kom nastavaju bezbožnici?

29Nijeste li nikad pitali putnika? i što vam kazaše nećete da znate, 30Da se na dan pogibli ostavlja zadac, kad se pusti gnjev.

31Ko će ga ukoriti u oči za život njegov? i ko će mu vratiti što je učinio? 32Ali se iznosi u groblje i ostaje u gomili. 33Slatke su mu grude od doline, i vuče za sobom sve ljude, a onima koji ga pretekoše nema broja.

Kako me dakle naprazno tješite kad u odgovorima vašim ostaje prijevara?

34